Home Constitutions Search
Document
Information Contact About Help

Croatia



Einleitung

Die Entwicklung der modernen kroatischen rechtspolitischen Tradition bis zum Jahr 1849 ist durch die Rekonstruktion der Prozesse nachvollziehbar, die sich auf dem Gebiet des Königreichs Kroatien und Slawonien abspielten, welches als ein Teil der ungarischen Krone des Hl. Stephans traditionell Autonomie genoss. Die Grundlagen der kroatischen Autonomie bildeten in gesellschaftlicher Hinsicht der kroatische Adel und in institutioneller Hinsicht ein eigenes Parlament (in der Literatur oft als Kroatischer Landtag bezeichnet) sowie ein Verwaltungs- und Gerichtswesen. In der Zeit der aufoktroyierten Märzverfassung von 1849 bis 1851 und des Bachschen Absolutismus zwischen 1852 und 1860 wurde die kroatische Autonomie jedoch wieder abgeschafft. Zu dem historischen kroatischen Gebiet (Königreiche Dalmatien, Kroatien und Slawonien oder das Dreieinige Königreich) gehörte dabei auch das Gebiet Dalmatiens, das nach dem Fall der Republik Venedig 1797 und den kurzen Regierungszeiten von Österreich (1799-1805) und Frankreich (1805-13) zu einer österreichischen Provinz (1813-1918) wurde, welche im Jahre 1861 ein Landesparlament[1] bekam.

Bei der Textauswahl für diese Veröffentlichung wurden vor allem die Schriftstücke des Kroatischen Landtags (der ab dem Jahre 1848 Landtag und Kroatischer Staatslandtag genannt wird) und diejenigen Schriftstücke der Landtagsausschüsse berücksichtigt, die sich auf die Organisation der Verwaltung und die Lage der Bürger bezogen und in ersichtlichem Maße auf den Grundsätzen, die üblicherweise als modern gelten, basieren (z.B. die nationale Idee, Volkssprache als offizielle Sprache, Verwaltungsaufteilung, die rechtliche Gleichheit, Bürgerrechte usw.). Ebenfalls aufgenommen wurden wichtige Dokumente mit politisch-programmatischem Charakter, die solche Werte beinhalteten.

Darüber hinaus sind in der Edition einzelne Gesetze und Resolutionen des Kroatischen Landtags aus dem Jahr 1848 enthalten sowie die in den Ausschüssen des kroatischen Landtags 1849 vorbereiteten Gesetzesentwürfe und die Rechtsforderungen aus dem Jahre 1848. Die Originale aller ausgewählten Texte sind in kroatischer Sprache verfasst, welche das Lateinische ab 1847 als offizielle Sprache ersetzte. Des Weiteren wurden in diese Publikation auch deutsche Übersetzungen dieser Dokumente aus den Jahren 1848 und 1849 aufgenommen.[2]

Es ist anzumerken, dass auch vor 1848 in der kroatischen und slowenischen Presse, wie auch in einigen programmbezogenen politischen Texten, Forderungen zur Einführung einzelner moderner Werte erschienen (vor allem nach der Einführung der Volksprache als offizielle Sprache und der Pressefreiheit). Jedoch hatten solche Texte keine so große Bedeutung, dass ihre Veröffentlichung in der vorliegenden Auflage gerechtfertigt wäre.[3] Aus ähnlichen Gründen wurden weder die entsprechenden Texte in der Presse, noch die bis zum 1849 in Dalmatien und der Dubrovniker Republik aufgetretenen politischen Texte aufgenommen, die zu Anfang ebenso in Betracht gezogen worden waren.

Die Akten des Kroatischen Landtags sind laut den gedruckten Ausgaben des parlamentarischen Protokolls im Jahre 1848 in kroatischer und deutscher Sprache verfasst worden. Das ursprüngliche parlamentarische Protokoll ist nicht erhalten geblieben. Da das Protokoll zum Zweck der Zustellung an die entsprechenden Behörden gedruckt wurde (dem König in Wien bzw. den kroatischen Gespanschaften und Städten) ist anzunehmen, dass die gedruckten Versionen glaubwürdig den Inhalt der ursprünglichen Dokumente übertragen haben. Die anderen Texte wurden ursprünglichen Quellen oder aus ihren Ursprungsformen nahestehenden Quellen (dem ursprünglichen Archivwesen, gedruckten Flugblättern, Zeitungsberichte) entnommen. Die deutschen Übersetzungen stammen aus Quellen, die entweder auf einen offiziellen Charakter der Übersetzungen oder die Entstehung der Übersetzungen in der Zeit und im Zusammenhang mit den ursprünglichen Dokumenten und ihren Trägern hinweisen. Dabei ist hervorzuheben, dass manche Texte hier zum ersten Mal seit ihrer Entstehung veröffentlicht werden.

Die kroatischen und die deutschen Texte sind nach einzigartigen Kriterien redigiert. Sämtliche Texte sind zeichengetreu aus den zu Grunde liegenden Ausgaben und bis auf die Korrektur der offensichtlichen Druckfehler ohne Intervention der Redaktion übertragen worden. Die Texte sind gemäß ihrer formellen bzw. politischen Natur betitelt worden und beinhalten das Entstehungsjahr. In jedem Text wurde in der ersten Endnote die Quelle angegeben, aus welcher der Text entnommen wurde, und angemerkt, welche weiteren Ausgaben des Textes entweder auf kroatisch oder deutsch existieren. Des Weiteren sind dort jeweils die zentralen Informationen zu der Entstehung des Textes und zum Textinhalt sowie zur wichtigsten diesbezüglichen Literatur enthalten. Der Inhalt der Ausgabe, der als Grundlage dient, wurde mit den anderen Ausgaben des gleichen Textes verglichen, und in den Notizen auf bedeutende Unterschiede hingewiesen, die in den verschiedenen Ausgaben vorkommen. In den Anmerkungen wurde bei den deutschen Übersetzungen auf die einzelnen bedeutenden Unterschiede in Bezug auf die als Grundlage dienenden kroatischen Ausgaben hingewiesen.

Seit Beginn wirkte bei der Vorbereitung der Veröffentlichung Dr.Sc. Mirela KreÅ¡ić mit, während Dunja Pastović die deutschen Übersetzungen redigiert hat. Ihre Mitarbeit hat zum Erfolg dieser Publikation wesentlich beigetragen.

Ausgewählte Bibliographie

Ivan Beuc, Povijest institucija državne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb: Pravni fakultet, 1985.

Dalibor Čepulo, Prava građana i moderne institucije: europska i hrvatska pravna tradicija, Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu, 2003.

Josip Kolanović (ur.), Hrvatski državni sabor 1848., 1, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003.

Tomislav Markus, Hrvatski politički pokret 1848.-1849. godine, Zagreb: Dom i svijet, 2000.

Tomislav Markus, „Zakonske osnove Odbora Sabora Hrvatske i Banskog vijeća 1849. godine“, Časopis za suvremenu povijest 28 (1996), 1-2, 135-159.

Ivo Perić, Hrvatski državni sabor 1848.-2000. Prvi svezak: 1848.-1867., Zagreb: Dom i svijet, 2000.

NikÅ¡a Stančić, „Das Jahr 1848 in Kroatien: unvollendete Revolution und nationale Integration“, Südost-Forschungen 57, 1998, 103-128.

Jaroslav Šidak i dr., Hrvatski narodni preporod – Ilirski pokret, Zagreb: Školska knjiga – Stvarnost, 1998.

Jaroslav Å idak, Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49, Zagreb: SveučiliÅ¡te u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, 1979.

Mirko Valentić (ur.), Hrvatska 1848. i 1849.: zbornik radova, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001.

 


Hrvatski ustavni dokumenti 1848

Razvoj moderne hrvatske pravno-političke tradicije do 1849. moguće je pratiti kroz rekonstrukciju procesa koji su se odvijali na jedinstvenom području Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Tradicionalna autonomija koju je to područje uživalo u sklopu Kraljevine Ugarske osnovu je imala u postojanju vlastitog plemstva, sabora (koji se u literaturi najčeÅ¡će naziva Hrvatski sabor), upravne vlasti i sudstva. To je bilo pogodno tlo i za razvoj modernih elemenata ustavnosti. U takvom položaju pak nije bila austrijska pokrajina Dalmacija – dio povijesne, ali virtualne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije – koja je pokrajinski sabor dobila tek 1861.[4]

Pri odabiru dokumenata za objavljivanje u obzir su uzeti prvenstveno akti Hrvatskog sabora (koji se 1848. naziva Sabor te Hrvatski državni sabor), uključujući i akte saborskih odbora, koji su se odnosili na organizaciju vlasti i položaj građana, a u značajnijoj su se mjeri zasnivali na načelima koja se uobičajeno smatraju modernima (na pr. nacionalna ideja, narodni jezik kao službeni, dioba vlasti, pravna jednakost, prava građana). U obzir su uzeti i značajniji politički dokumenti programske prirode koji su sadržavali takve vrijednosti.

Za objavljivanje u ovom izdanju odabrani su pojedini zakoni i rezolucije Hrvatskog sabora iz 1848, četiri zakonska nacrta pripremljena u odborima Hrvatskog sabora 1849. te «Zahtijevanja naroda», peticija prava usvojena 1848. u Zagrebu koja predstavlja program političkog djelovanja 1848, a u značajnoj mjeri određuje i osnovu političkog djelovanja u kasnijim razdobljima. Valja navesti da su se i prije 1848. u Hrvatskoj i Slavoniji u tisku i nekim političkim dokumentima programske prirode pojavljivali zahtjevi za uvođenjem pojedinih modernih vrijednosti (napose narodnog jezika kao službenog te slobode tiska), ali ti dokumenti nisu imali značaj koji bi opravdavao njihovo izdvajanje za objavljivanje u ovakvoj ediciji.[5] Iz sličnih razloga nisu izdvojeni ni odgovarajući napisi u tisku ili dokumenti političke prirode koji su se do 1848. pojavljivali u Dalmaciji kao i u Dubrovačkoj Republici.

Akti Hrvatskog sabora priređeni su prema tiskanim verzijama saborskog Zapisnika na hrvatskom i njemačkom jeziku iz 1848. s obzirom da izvorni saborski zapisnik nije sačuvan. S obzirom da je zapisnik tiskan u svrhu njegovog dostavljanja odgovarajućim tijelima (vladaru u Beču odnosno hrvatskim županijama i gradovima) to se može uzeti da su tiskani oblici vjerno prenijeli sadržaj izvornika. Izborni zakon iz 1848. i dokument «Zahtijevanja naroda» priređeni su prema njihovim dostupnim tiskanim oblicima iz 1848. jednako kao i njemački prijevod potonjeg dokumenta.[6]

Dokumenti su naslovljeni prema njihovoj formalnoj odnosno političkoj prirodi i sadržaju uz navođenje godine nastanka. U početnim biljeÅ¡kama uz svaki dokument navedeno je izdanje prema kojem je priređen objavljeni tekst i sva druga izdanja koja sadrže dotični dokument te dane najvažnije obavijesti vezane uz nastanak i sadržaj pojedinog dokumenta kao i najvažnija literatura. Sadržaj izdanja koje je uzeto kao osnova uspoređeno je sa drugim izdanjima, a u biljeÅ¡kama kroz tekst upozoreno je na razlike u različitim izdanjima.

Dokumenti su vjerno prenijeti iz osnovnih izdanja bez redakcijskih zahvata izuzimajući ispravljanje očitih tiskarskih greÅ¡aka.

Napominjem da su veliki udio u pripremi dokumenata za objavljivanje imale dr. sc. Mirela KreÅ¡ić i dipl. iur. Dunja Pastović, asistentice na Katedri za povijest hrvatskog prava i države Pravnog fakulteta u Zagrebu na čemu im posebno zahvaljujem.

Literatura

Ivan Beuc, Povijest institucija državne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb: Pravni fakultet, 1985.

Dalibor Čepulo, Prava građana i moderne institucije: europska i hrvatska pravna tradicija, Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu, 2003.

Josip Kolanović (ur.), Hrvatski državni sabor 1848, 1, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003.

Tomislav Markus, Hrvatski politički pokret 1848.-1849. godine, Zagreb: Dom i svijet, 2000.

Tomislav Markus, «Zakonske osnove Odbora Sabora Hrvatske i Banskog vijeća 1849. godine», Časopis za suvremenu povijest 28 (1996), 1-2, 135-159.

Ivo Perić, Hrvatski državni sabor 1848.-2000. Prvi svezak: 1848.-1867., Zagreb: Dom i svijet, 2000.

NikÅ¡a Stančić, «Das Jahr 1848 in Kroatien: unvollendete Revolution und nationale Integration», Südost-Forschungen 57, 1998, 103-128.

Jaroslav Šidak i dr., Hrvatski narodni preporod – Ilirski pokret, Zagreb: Školska knjiga – Stvarnost, 1998.

Jaroslav Å idak, Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49, Zagreb: SveučiliÅ¡te u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, 1979.

Mirko Valentić (ur.), Hrvatska 1848. i 1849.: zbornik radova, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001.

 



[1] Zu der österreichischen Provinz, die den Namen Königreich Dalmatien erhielt, gehörte auch das Gebiet der ehemaligen Dubrovniker Republik, deren Existenz unter der französischen Regierung 1808 formell abgeschafft wurde.

[2] Für die Veröffentlichung wurde die deutsche Übersetzung des Auswahlgesetzes, bzw. die Verordnung des Banus Jelačić von der Einberufung des Landtags von 1848, die in der Dokumentensammlung Stjepan Pejakovićs Sammlung von 1861 enthalten sind, nicht übernommen (Stephan Pejaković (Hrsg.), Aktenstuecke zur Geschichte des kroatisch-slavonischen Landtages und der nationalen Bewegung vom Jahre 1848. Wien: Mechitharisten-Buchdruckerei, 1861, 9-13). Dies ist dadurch begründet, dass in dem vorliegenden Editionsband nur Texte inbegriffen sind, die bis Ende 1849 entstanden sind, und für die o.g. Übersetzung ein Nachweis vorliegt, dass sie in diesem Zeitraum entstanden ist.

[3] Dies bezieht sich auf das Werk von Josip DraÅ¡ković Disertacija, das häufig als das erste kroatische moderne politische Programm angegeben wird. Wir denken, eine solche Bewertung kann sich nur auf die Form dieses Programms und einzelne darin inbegriffene Forderungen (z.B. Einführung der kroatischen Sprache als offizielle Sprache, Bildung des Volkes, Industrialisierung, Krediteinführung u.ä.) beziehen. Die politische Grundlage dieses Dokumentes ist jedoch konservativ, was durch das Ausbleiben der Forderungen nach einer Einführung der gesetzlichen Gleichheit und Befreiung der Untertanen oder nach der Einführung der dem Parlament verantwortlichen Regierung deutlich wird. Vgl. DraÅ¡ković, Janko, Disertacija iliti razgovor, darovan gospodi poklisarom zakonskim u budućem zakonotvorcem kraljevinah naÅ¡ih, za buduću Dietu Ungarsku odaslanem, držan po jednom starom domorodcu kraljevinah ovih, Karlovac 1832.

[4] Integralni dio austrijske pokrajine Dalmacije bilo je i područje bivÅ¡e Dubrovačke Republike koja je formalno ukinuta 1808. za vrijeme francuske vlasti koja se na području Dalmacije održala od 1805. do 1813. Od 1813. pa do 1918. Dalmacija je bila austrijska pokrajina. Dalmacija i Dubrovačka Republika kratkotrajno su se nalazili u sklopu habsburÅ¡kih zemalja od 1799. do 1805. to jest od pada Mletačke Republike do francuskog zazuzimanja. Dubrovačka Republika je imala ustavnu strukturu vlasti izgrađenu tijekom ranijeg razdoblja u koju do njenog ukidanja nisu unijeti novi elementi.

[5] To se odnosi i na Disertaciju Josipa DraÅ¡kovića koja se uobičajeno navodi kao prvi hrvatski moderni politički program. Po naÅ¡oj se procjeni takva ocjena može odnositi na formu tog programa i pojedine zahtjeve sadržane u njemu (na pr. uvođenje hrvatskog jezika kao službenog, prosvjećivanje naroda te industrijalizaciju, uvođenje kredita i sl.), ali politička osnova tog dokumenta ostaje konzervativna pa se na pr. ne traži uvođenje pravne jednakosti i oslobođenje kmetova ili pak vlade odgovorne saboru. Usp. DraÅ¡ković, Janko. Disertacija iliti razgovor, darovan gospodi poklisarom zakonskim u budućem zakonotvorcem kraljevinah naÅ¡ih, za buduću Dietu Ungarsku odaslanem, držan po jednom starom domorodcu kraljevinah ovih, Karlovac 1832.

[6] Napominjemo da njemački prijevod izbornog zakona iz 1848. objavljen u monografiji Stjepana Pejakovića iz 1861. (Stephan Pejaković /Hrsg./, Aktenstuecke zur Geschichte des kroatisch-slavonischen Landtages und der nationalen Bewegung vom Jahre 1848, Wien: Mechitharisten-Buchdruckerei, 1861, 9-13) nije prenijet s obzirom da su u izdanje mogli biti uvrÅ¡teni samo tekstovi nastali do 1849., a za Pejakovićev prijevod nismo naÅ¡li potvrdu da je nastao u razdoblju do toga vremena.